Hotel Riva umjesto Sutjeska – 2017

U toku je kampanja za izbore za predsjednika Crne Gore. Crnogorski referendum u maju 2006. godine odredio je istoriju zemlje, ali kako se stiglo do pobjede autonomista? Kao što se mnogi sjećaju, došlo je do intenzivne kampanje pred referendum između marta i maja 2006. godine. Osnovni cilj tadašnjeg premijera Mila Đukanovića bio je pobjeda na referendumu za nezavisnost Crne Gore i nije tajna da svaka kampanja mora biti dobro finansirana da bude uspješna. Državna politička kampanja bila je finansirana i prihodima od privatizacije, pošto je Savjet za privatizacijiu neka vrsta državnog blagajnika.

U tom smislu prodaja Sutjeske u Petrovcu, rodne kuće Anastasije Gregović Zuber, bila je funkcionalna za državne potrebe jer je bila privatizovana u februaru 2006. godine za € 740.000, uprkos činjenici da je objekat bio predmet restitucije porodici Zuber Gregović od 2004. godine
Prije toga, presudom Vrhovnog suda u Titogradu 1978. godine utvrđeno je da je kuća Sutjeska kao privatna imovina greškom bila nacionalizovana. Međutim, u odsustvu zakona o restituciji, kuća Sutjeska nije mogla biti vraćena prethodnim vlasnicima sve dok posebni zakon nije usvojen. U Crnoj Gori Zakon o restituciji usvojen je tek 2004. godine, i porodica Gregović Zuber se odmah prijavila za vraćanje imovine.

Savjet za privatizacijiu je u februaru 2006. godine prodao kuću Sutjeska, uključujući i kompleks zgrada, pomoćne zgrade i baštu od 1000 m2 na samoj obali u Petrovcu, Nikoli Rajkoviću za € 740.000.
Javni poziv za ovu privatizaciju objavljen je 26.12.2005. godine.

Iz gore navedenog se zaključuje da je prodaja kuće Sutjeska, uz ostale privatizacije početkom 2006. godine, omogućila finansiranje kampanje za nezavisnost Crne Gore 2006. godine. Na neki način je Anastasija Gregović Zuber postala, nesvjesno, kuma Crne Gore bez ikakve časti niti obestećenja za svoje kuće u Petrovcu.

U Crnoj Gori, za razliku od zemalja na Zapadu, ne postoji Revizorski sud koji analizira i verifikuje finansijsko poslovanje države tako da ova aktivnost nije trenutno pokrivena u Crnoj Gori.
Ipak, neki nezavisni organ bi trebalo da vodi računa i kontroliše upravljanjem prihodima od privatizacije. Prema Zakonu o privatizaciji 20% prihoda od privatizacije mora biti predodređeno za bivše vlasnike, ali se nažalost ovo pravilo ne poštuje. Nemamo podatke kako je potrošen prihod od Vile Kamelija u Kotoru, Hotela Slavija s parkom u Škaljarima na samom moru, Kaštela i Lazareta u Petrovcu, imovine koja je pripadala našoj pomorskoj kompaniji Zetska Plovidba, čiji je vlasnik bio Lale Zuber u iznosu od 71.6%. U svakom slučaju privatizacija je aktivna, restitucija je fiktivna.

Kuća Sutjeska ili sadašnji ogroman Hotel Riva u Petrovcu je kamen spoticanja ovog sistema gdje se prodaje tuđa imovina za državne potrebe bez pitanja i bez obestećenja za bivše vlasnike.
Država se stalno finansira od tuđe imovine kao modus operandi, tako da je koncept zaštite privatne svojine još vrlo slab, iako je Crna Gora članica NATO-a.
Restitucija nema jer je proces restitucije talac konflikta interesa i zasniva se na strategiji dobijanja na vremenu, statistika vraćene imovine ne postoji, obeštećenje su dobili samo neki srećnici, a paralelno tome privatizacija je ogromna kao i prihodi od privatizacije. Očigledno je da konflikt interesa nije dobar preduslov za vladavinu prava.

Pošto vlada Crne Gore ne poštuje svoje obaveze, treba li pretpostaviti da je komunistička nacionalizacija imovine posle Drugog svetskog rata konačna demarkacija teritorije Crne Gore?
Ne, komunističko otimanje mora se smatrati krivičnim djelom jednakim nacističkom, država mora da vrati ili da otplati oduzetu imovinu, zakon o povraćaju i obeštećenju mora se osloboditi od sukoba interesa i stoga je restitucija u Crnoj Gori obavezna kao i zaštita imovinskih prava.

“Kažem vam: ako oni ućute kamenje će povikati.”
(Jevanđelje po Luki, 19:40)

Ambra Deklić Grandi

petrovac, privatizacija, restitucija, sutjeska