Ako je bila potrebna posebna odluka za Princa Petrovića isto je tako potrebno preduzeti specijalne mjere kada se radi o dugu prema naslednicima porodice Zuber između ostalog jer je njihovo potraživanje daleko veće nego potraživanje Petrovića.
Iskustvo je pokazalo da se ovaj dug ne može tehnički ni obraditi crnogorskim zakonom o povraćaju imovine koji je već sam po sebi neprimjeren i neefikasan.

Sjutradan po završetku prvog svjetskog rata, Lale Zuber se vratio u svoju rodnu Crnu Goru i tu otpočeo sa ulaganjima značajnih suma kapitala stečenog pomorskim, trgovinskim, rudarskim i drugim svojim poduhvatima u Sjevernoj Americi, Honduras i Turskoj.

Lale Zuber je u Crnoj Gori pokrenuo i aktivirao značajne poslove, pa je time stvorio blagostanje i prosperitet velikog broja zaposlenih u njegovim preduzećima. Bilo ih je na moru i na kopnu preko 1200 a sa porodicama i drugim preko 2000, te isto tako i u onim povezanim ili novo stvorenim preduzećima na lokalnom i širem području, koja su postojala i poslovala na bazi saradnje sa preduzećima Lala Zubera.

Pored pomorskog preduzeća Zetska Plovidba, koja je upošljavalo nešto manje od hiljadu osoba, Lale Zuber je 1922. g. formirao Srpsko Albansku Banku, koja je podržavala ekonomske i finanske aktinovsti i takodje imala brojne zaposlene.

Takodje moramo dodati zaposlene u manjim firmama, hotelima, predstavništima, agencijama, radionicama i drugim objektima, u ličnom ili večinskom posjedu Lala Zubera i Anastasije Gregović.

Otkupljiavanjem i aktiviranjem Električne Centrale na Cetinju, Lale Zuber je u velikoj mjeri poboljšao elektrifikaciju i isporuku struje za rastuće potrebe stanovništa i industrije u prijestonici, kao i njenom limitrofnom podrućju toga vremena.

Lična ulaganja Lala Zubera ostala su kao dotacija Crnogorskoj državi i dala su jak impuls crnogorskoj privredi toga vremena. Lale Zuber bio je i član parlamenta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beogradu.